„Prije nekoliko tjedana sklopio sam brak, supruga je vezana poslom za Zagreb i to mi je bio dodatni motiv da se vratim. Uz to, Mladost gradi jako kvalitetnu momčad, dobili smo i odličnog trenera i mislim da bi svaki igrač bio motiviran doći biti dio takve priče.“

Kako je bilo posljednjih pet godina igranja u inozemstvu?

„Što se tiče kvalitete odbojke, treninga i uvjeta, slična je kao kod nas. Lagao bih kada bih rekao da je tu neka nemjerljiva razlika u kvaliteti. Ali zato je ogromna razlika u popraćenosti. Medijski, pa ljudi na tribinama, niz popratnih događaja, pogotovo u Francuskoj… Uostalom, Saint-Nazaire smo digli toliko da je svaka utakmica bila rasprodana, a godinu kasnije je osvojena i liga. Ivan Zeljković koji se također vraća u Mladost, tada je umjesto mene došao u klub, ja sam bio dobio odličnu ponudu iz Češke… Svuda mi je bilo lijepo, svuda sam skupio vrijedna iskustva, ali možda mi je ipak najbolje bilo zadnju sezonu u Bukureštu. Imao sam u timu još dvojicu prijatelja iz Mladosti, odlična kemija u ekipi je bila, sve je savršeno funkcioniralo, osvojili smo Prvenstvo… Volio bih da se takva atmosfera stvori u Mladosti“, poželio je Marino.

„Nećemo imati opravdanje da smo mlada ekipa. Da, ima tu i mlađih igrača, ali nisu ni oni više klinci, neće moći tražiti alibije, moramo se svi od prvog dana maksimalno primiti posla. To je ono zašto sam došao. I nije bitno s kim igrali, bilo 10 ljudi na tribina ili puna dvorana, iako bih volio da se u Hrvatskoj konačno krenu puniti dvorane, da ljudi više dolaze na naše utakmice. Nadam se da ćemo ih dobrim igrama vratiti u dvorane. Iskreno, nadao sam se da ćemo već ove sezone igrati Ligu prvaka, to bi sigurno pomoglo u popularnosti odbojke, ali osvetit ću se ja već dečkima na treninzima za to izgubljeno Prvenstvo“, nasmijao se Marelić.

„Potpisao sam ugovor na dvije godine, imamo ovu godinu da izborimo sljedeću sezonu Ligu prvaka. Zato smo uostalom svi i dovedeni. Čitao sam da Tsimafei i Ivan kažu da će biti potpora mlađim igračima. Onda imaju dovoljno potpore, ja ću im biti kamen spoticanja da udarimo neki balans. Neću ih „maziti“ na treninzima. Poznaju ligu, igrače, dovoljno dugo su u prvoj momčadi, ovo je sezona kad trebaju odrasti.“

Marinovom povratku na Savu posebno se vesele roditelji, bivši odbojkaši, ali i njegov posebni navijač.

„Oni su bivši igrači Mladosti, oboje su dolazili na sve utakmice, tata je imao i jednu posebnu stolicu na tribinama gdje je uvijek sjedio. Ali ipak je deda pogledao više utakmica. Sve. On je glavni navijač.“

Marino koji je diplomirao na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu priznaje „nije bilo lako nositi prezime Marelić“ dok je studirao na fakultetu gdje je tata profesor, upravo odbojke.

„Nije bilo ugodno. Više mi prezime nije teret, ali nekada je bilo i to poprilično. Zato sam s tatom imao jasno pravilo od prvog dana - na „vi“ smo i pokušavamo se maksimalno izbjegavati, po mogućnosti dolaziti u različito vrijeme na faks. Ako se sretnemo, to je onda samo 'dobar dan profesore'. Ni ja ni brat koji je prvi krenuo u odbojku nismo od roditelja imali pritisak da moramo biti odbojkaši. Dapače, ja sam se bavio gimnastikom, ali kad sam prerastao trenericu Ernu Havelku-Rađenović, to je bio znak da trebam promijeniti sport. A prerastao sam je dosta brzo. Onda sam 4 godine trenirao atletiku, ali nekako mi je zafalila lopta. Brat je trenirao odbojku, a ja sam se želio igrati s njim i tako sam i ja došao na Mladost. Da se možemo zajedno igrati. Ipak, roditelji su zaslužni što smo se zadržali u odbojci, jer kad bismo htjeli odustati, oni bi rekli 'ajde još jedan tjedan da ćemo vidjeti'. Kako sam išao Sportsku gimnaziju, morali smo imati potvrde da treniram i više onda nije bilo šanse odustati.“

Obrazovanje mu je sve vrijeme bilo na prvom mjestu. Baš kao i bratu Marku, sociologu i doktoru znanosti.

„Kad sam upisao fakultet, bio je dogovor u Mladosti da mi je studij prioritet. Oni su se složili i stvarno mi izlazili u susret. Tek nakon fakulteta odbojka mi je postala pravi posao. Ne znam bi li danas bio bolji igrač ili bi imao više trofeja da nisam studirao. Znam samo da mi je drago što sam uspio završiti studij, a opet ostati u profesionalnoj odbojci. Isplatilo se sve kroz što sam prolazio. A bilo je jako teško. Ipak sam studirao na fakultetu gdje se i fizički puno radi. Nekada bih odradio sat i pol treninga plivanja pa jurio u Dom odbojke krvavih očiju od klora na dva sata treninga. Pa onda doma učiti i spremati ispite. Mislim da to sve ne bih mogao ponoviti.“

Ali ipak ponavlja, jer Marino je ponovo student u Mladosti. Točnije, trenutačno je na doktoratu na KIF-u.

„Čeka me puno posla oko doktorata, neće to tako brzo biti gotovo, dosta istraživanja i pisanja je preda mnom. Ali, ovaj put je Mladost moj glavni posao, maksimalno sam fokusiran na ciljeve koji su nam postavljeni, a bit će vremena i za doktorat“, poručio je Marelić.