|
Titula prvaka za kraj |
 |
Zagrebačka Mladost danas je u pravom sportskom ambijentu pred prepunim gledalištem još jednom sportski deklasirala imenjaka iz Kaštela. Uz bučnu podršku svojih navijača potpomognutih nogometašima Dinama, Mladostaši su demonstrirali svu ljepotu odbojkaške igre. Konačan rezultat od 3:0 ( 25:18, 25:20, 25:15 ) dokaz je i pokazatelj da u domaćem prvenstvu nema kluba koji se ravnopravno može nositi sa zagrebačkom ekipom. Europsko iskustvo igranja u Interligi i Challenge Cupu dali su Mladosti jednu novu dimenziju i snagu koju ostali klubovi teško mogu pratiti. Južnjački temperament i želja ekipe iz Kaštela su jedno, a stvarnost i igra na mreži nešto posve drugo.
A kad tako igraju mladići Rade Malevića, onda je to utakmica u kojoj uopće nije važno tko je s druge strane mreže. Tri utakmice, tri pobjede i zlato oko vrata za uspomenu i trajno sjećanje. |
I na kraju, što reći?
Mladost je odigrala svoju posljednju utakmicu u ovoj sezoni. Što i kako dalje pitanja su na koji odgovor izgleda miljama daleko.
Rezime sezone – Mladost rezultatski uspješna, gotovo više od očekivanog; financijski osiromašena, gotovo pa očekivano.
No, iako je situacija oko kluba sjetna, bez tuge, molim. Danas slavimo svoje titule, svoju igru i svog trenera. Za sve ostalo bit će vremena i prilike.
Hvala svima koji su nas pratili, navijali, podržavali i vjerovali u nas. Nadamo se da vas nismo razočarali; možda tek koji put naljutili, rasplakali, ali isto tako razveselili i nasmijali. Uživali smo u ovom klubu i naučili da je sport ponekad i nešto više od igre. Naučili smo da nikad nije gotovo i da se svaki rezultat može i mora dostići, da nema nepobjedivih, da smo i mi jaki, spremni i istrenirani za velike podvige. Navikli smo na sve: na sendviče, vodu, Jozin bus, jakog protivnika, suce, sumnjive lopte, loš dan, prijekor trenera, na ozljede, masnice, zavoje i sve ono što prati igrače Mladosti u ovoj sezoni.
U jednoj godini sakupilo se mnogo toga i osjećamo da smo gotovo pa prerasli očekivane okvire. To znamo samo mi i nekolicina onih koji su stalno bili uz nas. Narasli smo i odjednom postali problem grada, saveza, institucija. Mi smo igrali, a oni se čudili. Mi smo pobjeđivali, a oni se pravili gluhi. Mi smo hodali uzdignute glave, oni svoju sakrivali u duboki pijesak. Voljeli su nas samo roditelji, rodbina i prijatelji, jedini koji su znali da su naša srca i ljubav prema odbojci jači od novca. Bilo je tu inata, prkosa i neviđenog jedinstva igrača i trenera. Europa nas je prepoznala i pozdravila puna divljenja, ali sponzori još ne. Prepoznala nas je, a to nam je najvažnije, naša vjerna publika i zato hvala i optimistično doviđenja u novoj sezoni; ako...
Riječ za rastanak ili ponovni susret iduće sezone u istom sastavu, sve je moguće. Mladost uvijek iznenađuje, pa neka tako ostane i ovaj put. |
| 28. 4. 2010. |
|
|
|
|
|
|
